UNESCO-ova svjetska baština u Hrvatskoj



Iako je prva asocijacija na spomen Hrvatske odmor, plavo more i plaže, Hrvatska ima brojne povijesne i kulturne znamenitosti koje su prepoznate i izvan njezinih granica. Jedan od najpoznatijih međunarodnih lista kulturne i prirodne baštine je UNESCO-ov popis svjetske baštine. Stavljanjem dobra na popis svjetske baštine, UNESCO pomaže u očuvanju prirodne i kulturne baštine pojedine zemlje ili regije, radi na podizanju i promicanju svijesti te nudi neophodnu pomoć i suradnju članica.

Kulturne i prirodne znamenitosti u Hrvatskoj koje se nalaze na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine su: Nacionalni park Plitvička jezera, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split, Stari grad u Dubrovniku, povijesna jezgra Trogira, Starogradsko polje na otoku Hvaru, katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici, venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća, te iskonske i drevne bukove šume Karpata i drugih regija Europe.

Nacionalni park Plitvička jezera, Lika

Plitvice

Plitvička jezera su najpoznatiji i najposjećeniji nacionalni park u Hrvatskoj koji je proglašen nacionalnim parkom davne 1949. godine. Plitvička jezera smjestila su se pokraj Korenice, srednje Like, a sastoje se od 16 povezanih jezera okružene strmim stijenama i gustom šumom koju naseljavaju lički medvjedi i vukovi. Jedna od specifičnosti Plitvičkih jezera je fenomen sedre pri kojem se radi taloženja kalcijevog karbonata slapovi konstantno izgrađuju odnosno formiraju. Najviši slap nacionalnog parka Plitvička jezera je visok impresivnih 70 metara nakon kojeg počinje tok rijeke Korane. Plitvička jezera su jedno od dvije prirodne znamenitosti koje se nalaze na UNESCO-vom popisu svjetske baštine u Hrvatskoj a uvrštena su na popis 1979. godine.

Eufrazijeva bazilika, Poreč

Poreč

Eufrazijeva bazilika dobila je ime po biskupu Eufrazije I. koji je oko 553. godine započeo s preuređenjem tadašnje katedrale, a prekrasni mozaici koji oslikavaju Bogorodicu na prijestolju, mučenike i Krista ostali su sačuvani do danas. Zbog navedenog, mnogi smatraju Eufrazijevu baziliku jednom od najljepših i najsačuvanijih spomenika bizantske kulture i umjetnosti na području istočne Europe. Povjesničari smatraju da su na mjestu Eufrazijeve bazilike izgrađene u 6. stoljeću postojale barem dvije ranokršćanske crkve. Osim same bazilike, kompleks Eufrazijeve bazilike uključuje Maurov oratorij, Sakristiju, Krstionicu, Župnu crkvu, biskupske dvore i zvonik. Kroz godine je Eufrazijeva bazilika doživjela nekoliko promjena te je današnji gotički stil najvećim dijelom formiran između 13. i 15. stoljeća dok je zvonik napravljen u 16. stoljeću.

Dioklecijanova palača, Split

Split

Dioklecijanova palača izgrađena je između kraja 3. stoljeća i početka 4. stoljeća za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, po kojem je i dobila ime. Nakon povlačenja s prestolja, rimski car Dioklecijan je boravio u njoj sve do svoje smrti (316. godine). Dioklecijanova palača jedan je od nabolje sačuvanih bizantskih spomenika u istočnoj Europi, a sagrađena je oko 5 kilometra od Solina (tadašnje rimske Salone) koji je bio centar provincije Dalmacije. Dioklecijanova palača je izgrađena kao kombinacija luksuznog ljetnikovca s južne strane i vojničkog logora („castrum“) za rimske vojnike sa sjeverne strane. Unutar palače koja je velika oko 180 x 215 metara smješten je i Dioklecijanov mauzolej koji je kasnije (oko 5. stoljeća) pretvoren u kršćansku crkvu kao i romaničke crkve (iz 12. i 13. stoljeća), gotičke, barokne i romaničke palače te srednjovjekovne utvrde. 

Stari grad, Dubrovnik

Dubrovnik

Grad Dubrovnik je već u 13. stoljeću postao pomorska sila, a svoj razvoj je temeljio na diplomaciji i pomorskoj trgovini. Kao glavni grad Dubrovačke republike, Dubrovnik je vrhunac dosegnuo tijekom 15. i 16. stoljeća, a bogata povijest i kultura vidljiva je i danas. Stari grad Dubrovnika predstavljaju nadaleko poznate dubrovačke starogradske zidine koje okružuju Stari grad u duljini od 2 kilometra. Dubrovačke zidine i jezgra starog grada jedni su od najbolje sačuvanih povijesnih znamenitosti na Mediteranu radi čega je već godinama jedan od najposjećenijih gradova u Hrvatskoj. Osim gradskih zidina, dubrovački Stari grad prepun je renesansnih, gotičkih i baroknih crkvi, palača, muzeja, samostana i vodoskoka te dom nezaobilaznog gradskog šetališta Straduna. 

Povijesna jezgra, Trogir

Trogir

Grad Trogir ima tradiciju grada dužu od 23. stoljeća koji se kroz stoljeća formirao pod grčkim, rimskim i mletačkim utjecajem čiji se „rukopis“ vidi i danas. Ovaj prekrasni romaničko-gotički grad jedan je od najljepših muzeja koji je s razlogom dospio na popis Svjetske kulturne baštine. Arhitektonski i kulturni spomenici grada Trogira su brojni – od prelijepe povijesne jezgre grada Trogira, do katedrale Sv. Lovre izgrađene u 12. stoljeću, muzej grada, samostani, crkve i nezaobilazni Radovanov portal. Plan gradskih ulica datira iz doba helenizma, dok su romaničke crkve ukrašene baroknim i renesansnim detaljima, što čini povijesnu jezgru grada Trogira jedinstvenim u svijetu.

Starogradsko polje, otok Hvar

Starogradsko polje na otoku Hvaru dospjelo je na UNESCO-v popis svjetske baštine 2008. godine. Ono što Starogradsko polje čini jedinstvenim je očuvanost kulturnog krajolika koji je ostao gotovo isti još od 4. stoljeća prije Krista kada su ga naselili jonski Grci iz Parosa. Na plodnom Starogradskom polju prije svega su se uzgajale masline i vinova loza čija je tradicija uzgoja ostala do danas nepromijenjena. Na ovom području se također mogu pronaći manje zgrade od kamena, međe i antički suhozidi koji su potvrda da su stari Grci koristili geometrijsku podjelu zemljišta, a koji je ostao sačuvan i nakon 24. stoljeća.

Katedrala Sv. Jakova, Šibenik

Šibenik

Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku jedna je od najznačajnijih arhitektonskih i povijesnih spomenika ovog dijela Europe, stoga ne čudi da ju je UNESCO uvrstio na popis Svjetske kulturne baštine. Katedrala Sv. Jakova se gradila više od sto godine, odnosno prema zapisima je gradnja započela 1431. dok je završena 1535. godine. Katedralu su gradili odnosno projektirali tri različita arhitekta od kojih je svaki donio svoj stil – Francesco di Giacomo, Nikola Firentinac i Juraj Dalmatinac. Ono što ju dodatno čini jedinstvenom je da je pri gradnji korišten isključivo kamen. Katedrala Sv. Jakova prepuna je prekrasnih detalja, kipova, skulptura, ukrašenim svodovima koji su najbolji primjerci uspješnog miješanja gotičke i renesansne umjetnosti. Radi svega toga već stoljećima je katedrala ponos Šibenika i čitave regije.

Stećci, Cista Provo i Konavle

Stećci su kameni nadgrobni spomenici izrađeni u srednjem vijeku, u periodu od 12. do 16. stoljeća. Stećci su sadržavali različite ukrase i natpise koji prenose tradiciju lokalnog stanovništva, a uglavnom su bili rađeni iz vapnenca. Na UNESCO-ov popis svjetske baštine stavljeni su stećci kojih je više od 4000 a koji se nalaze na 28 različitih lokacija, na području Bosne i Hercegovine (20 lokacija), Crne Gore (3 lokacije), Srbije (3 lokacije) i Hrvatske (2 lokacije). Stećci su dokaz povijesnog, umjetničkog i duhovnog bogatstva stanovništva koje je naseljavalo to područje. U Hrvatskoj se stećci nalaze na lokaciji Cista Provo blizu Imotskog i u Konavlima na Varinom brdu kod crkvice sv. Barbare.

Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća, Šibenik i Zadar

Venecijanski obrambeni sustav koji je uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine može se pronaći u tri zemlje – u Italiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Gradovi odnosno utvrde koje spadaju pod venecijanski obrambeni sustav iz 16. i 17. stoljeća karakterizira njihova organizacija, vojna arhitektura točnije alla moderna modela, te oblik i adaptacija s glavnom svrhom obrane morskih luka na Mediteranu i važnih trgovačkih puteva a sastoji se od 6 komponenti koje se protežu oko 1000 kilometra od Lombardije u Italiji do istočnog Jadrana. Sačuvani venecijanski obrambeni sustav u Hrvatskoj je tvrđava sv. Nikole u Šibeniku i obrambeni sustav u Zadru. Preostali sačuvani obrambeni sustav nalazi se u Italiji, u koji spadaju tvrđava Palmanova, grad Peschiera del Garda i Bergamo, te u Grad Kotor Crnoj Gori.

Iskonske i drevne bukove šume Karpata i drugih regija Europe

Iskonske i drevne šume bukove Karpata i drugih regija Europe se protežu kroz 12 različitih zemalja. Nakon završetka zadnjeg ledenog doba europska bukva radi svoje prilagodljivosti na različite geografske i klimatske uvjete počela širiti preko Karpata, Alpa, Pirineja, Mediterana i Dinarida. Osim u Hrvatskoj, šuma bukve proširila se na Ukrajinu, Njemačku, Belgiju, Albaniju, Austriju, Italiju, Bugarsku, Rumunjsku, Sloveniju, Slovačku pa sve do Španjolske. Proces širenja bukove šume traje i danas. Bukova šuma u Hrvatskoj se nalazi na dvije lokacije u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit veličine od gotovo 1290 hektara i u Nacionalnom parku Paklenica veličine 2030 hektara.

 

Osim popisa svjetske baštine, postoji i UNESCO-ov pristupni popis kulturnih i prirodnih dobra Hrvatske koja uključuju: pustinju Blaca na otoku Braču, rimski urbanizam na zadarskom poluotoku s monumentalnim kompleksom na Forumu, stara jezgra grada Korčule, nacionalni park Kornati s Telašćicom (park prirode), hrvatski limes kraj Dunava, primoštenski vinogradi, grad Motovun, planina Velebit, Lubenice na otoku Cresu, gradska jezgra i Stari grad u Varaždinu, osječka Tvrđa, proširenje Dioklecijanove palače i povijesne jezgre grada Splita, povijesna cjelina Stona zajedno s Malim Stonom, dvorac Veliki tabor u Burgu i park prirode Lonjsko polje.

Oznake: UNESCO, kulturne znamenitosti, povijesne znamenitosti, prirodne znamenitosti, svjetska baština,

Bilo bi nam drago da podijelite svoje doživljaje i iskustva u Hrvatskoj u komentarima ispod