Skrivena blaga istočne Hrvatske

Kiša nas je pratila sve do samog ulaza u Slavoniju, negdje oko Požege gdje nas je dočekalo sunce. „Valjda smo pobjegli od te kiše“, mislim si ja tada. Međutim, oblak nas je vrlo brzo sustigao, već u Osijeku koji je bio naša prva stanica.

Osijek nam je odmah pokazao svoju moć, rijeku Dravu oko koje se sam grad i razvio. Kiša koja nas je konstano pratila nije nas spriječila da prošetamo šetnicom uz rijeku. Na Dravi se nalazi jedan od prepoznatljivih simbola Osijeka, viseći most pod nazivom Pješački most kojim možete na drugu stranu, primjerice do osječkog zoološkog vrta kojeg mi ovaj put nismo posjetili nego smo nastavili po istoj strani Drave. Vrlo brzo ugledali smo utvrdu, poznat simbol grada Osijeka, Tvrđu. Danas su to samo dijelovi nekadašnje jedne od najvećih i najmodernih vojnih utvrda u Europi. Iako samo ostaci, i dan danas osječka Tvrđa djeluje vrlo moćno. Okolicu Tvrđe čini brojno zelenilo, parkovi i perivoji što joj itekako daje na vrijednosti.

Prešavši rijeku Dravu, napustili smo Osijek, ostavili Slavoniju iza sebe i krenuli put Baranje, točnije u Etno selo Karanac. Selo Karanac zasigurno daje autentični doživljaj baranjskoga sela koji ćete primijetiti po obiteljskim imanjima i gospodarstvima uređenim u starinskom stilu. Tako na većini obiteljskih gospodarstva koja se bave turizmom možete uživati u domaćim životinjama, tradicionalnom načinu života i domaćoj hrani. Mi smo  za smještaj odabrali autohtono gospodarstvo Sklepić na kojem su nas domaćini srdačno dočekali. Oaza je to koja će vas vratiti u prošlost, u vrijeme bez televizora i mobitela. Ujutro nas je na stolu dočekala prava gozba od domaćih proizvoda. Sve je to bilo začinjeno pričom domaćina koji su napustili gradsku vrevu i posvetili svoj život ovom gospodarstvu i baranjskom selu.

Put nas je dalje vodio po brojnim vinogradima. Baranja je područje daleko poznato po svojim vinogradima i vinarijama, kao što su Josić, Kazalić, Belje, Kolar i slično.  Vožnja po lokalnim cestama vodila nas je kroz Beli Manastir i okolna manja mjesta sve do mjesta Batina. To je omeđe triju država; dok stojite na hrvatskoj strani, preko rijeke Dunav s jedne strane pruža se pogled na Mađarsku, a s druge strane na Srbiju.  Područje je to u kojem se vodila bitka kod Batine u Drugom svjetskom ratu. Kao podsjetnik na to, u Batini se nalazi spomenik i Memorijalni kompleks Batinska bitka. Vrlo blizu centru mjesta, nalazi se Zeleni otok, vikendaško naselje s pješčanom plažom na Dunavu.

Krenuli smo prema jugu te kroz mjesto Tikveš došli do Parka prirode Kopački rit. Park prirode Kopački rit poplavno je područje omeđeno dvjema rijekama, Dunavom na istoku te Dravom na jugu. Park prirode dobio je ime prema obližnjem mjestu Kopačevo, a ime Kopački rit s mađarskog prijevoda znači močvarna livada razbijena na manje cijeline – livade, jezerca i slično. Park prirode prije svega je poznat kao dom brojnim pticama. Tako ovdje možete sresti bijele i crne rode, čaplje, fazane, divlje patke, orlove i brojne druge vrste. No, sve ovisi u koje doba godine posjetite Kopački rit i naravno, kakva vas sreća prati. Park se jednim dijelom može obići pješice, druge dijelove parka možete vidjeti turističkim vlakićem, turističkim brodom i biciklom. Sve informacije o radnom vremenu i cijenama ulaznica možete potražiti na službenoj stranici parka.

Naše sljedeće odredište bio je Vukovar, grad za koji sam očekivala da će se posljedice Domovinskog rata i dalje vidjeti. Iako se ne vide po arhitekturi grada, neki osjećaj praznine na ulicama ne može se sakriti.

Vukovar je grad koji se razvio na rijeci Dunav. Kroz njega protječe rijeka Vuka koja pritom dijeli dvije zemljopisne regije, Slavoniju i Srijem te se potom ulijeva u Dunav. Na rijeci Vuki nalazi se pješački most nazvan po Jean Michel Nicolieru, mladom francuskom dragovoljcu koji se samovoljno prijavio u Domovinski rat kako bi pomogao Hrvatskoj. Nažalost, život je izgubio na Ovčari. Dodijeljeno mu je nekoliko posmrtnih počasti i odlikovanja, a jedan od njih je i bista na ovom pješačkom mostu.

Ulice staroga grada skrivaju stara barokna zdanja sa prepoznatljivim svodovima. Na glavnom gradskom trgu nalazi se Radnički dom, nekadašnji Grand hotel. Trenutno se u vanjskoj postavi mogu vidjeti slike Vukovara kako je on nekad izgledao. Šetnja uz Dunav dovest će vas do nekoliko znamenitosti ovoga Grada. Na jednom dijelu nalazi se barokni dvorac Eltz iz 18. stoljeća. Od 1968. godine u njemu se nalazi Gradski muzej Vukovar. Iako u potpunosti uništen u Domovinskom ratu, dvorac je 2011. godine ponovno obnovljen. Šetnja u drugom smjeru dovest će vas do Vukovarskog vodotoranja, jednog od poznatijih simbola Vukovara. Građevina je to koja je bila uvelike oštećena u Domovinskom ratu, ali na kojoj se uvijek viorila hrvatska zastava, čak i u vrijeme opsade Vukovara. U blizini Vukovara nalazi se i memorijalni centar Ovčara, Muzej vučedolske kulture čiji posjet smo mi ostavili za neki drugi put.

Naša sljedeća destinacija bila je Ilok, najistočniji grad u Hrvatskoj koji se prostire na obroncima Fruške gore. Ulazeći u grad primjetit ćete brojne oznake koje vas upućuje na brojne vinske podrume i vinarije. Jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarija se nalazi upravo u ovom gradu, Iločki podrumi. Osim što ćete moći probati vrhunski traminac i ostale sorte bijelog vina, ovdje možete prespavati, napuniti želuce i napraviti turu kroz vinske podrumu slušajući zanimljivu priču simpatičnih vodiča. Možete čak i kupiti vino iz 1947. godine koje je posebno cijenio engleski dvor i kraljica Elizabeta II.

Iznad podruma nalazi se impozantna palača Odescalchi unutar koje se nalazi Muzej grada Iloka. Sa zidina se pruža pogled koji oduzima dah, posebice ako uhvatite zalazak sunca kao što smo mi. Pogled seže na rijeku Dunav okruženu zelenilom te grad Bačku Palanku u Srbiji s druge strane rijeke. U sklopu ovog zdanja nalazi se i franjevačka crkva te samostan Ivana Kapistrana.

Što se tiče gastronomske ponude grada Iloka, ona nije previše šarolika, ali valja napomenuti hotel Dunav na samoj rijeci Dunav koji je ove godine dobio Michelinovu preporuku. Svakako preporučamo probati riječnu ribu!

Ponuda privatnog smještaja u ovom dijelu Hrvatske još uvijek nije toliko bogata i raznolika kao primjerice na Jadranu, ali u gotovo svakom mjestu ćete pronaći ljubazne domaćine koji će Vam ponuditi smještaj u sobama, apartmanima ili u kućama za odmor, gdje najbolje možete doživjeti zanimljivu kulturu i običaje ovoga manje poznatoga dijela Hrvatske. To svakako ima i svoje prednosti i čari jer ćete biti pošteđeni gužvi velikih turističkih mjesta, a zasigurno ćete i uživati u prekrasnoj i očuvanoj prirodi i čistom zraku, stoga preporučam posjetu najistočnijim krajevima Hrvatske, gdje možete vidjeti poznatu slavonsku ravnicu, ali i moćne rijeke, očuvane močvare i idilične brežuljke.

Oznake: Osijek, Vukovar, Ilok, Kopački rit

Bilo bi nam drago da podijelite svoje doživljaje i iskustva u Hrvatskoj u komentarima ispod